Kazališni komad Isus na koži svjedoči o svim bitnim značajkama Kovačeva književnog postupka. U prvotnoj verziji dominirali su crnohumorni tonovi i elementi porodične drame, a tek se nazirala drama jednog vremena, propast ključnih institucija društva i njegova morala, dočim je u novoj verziji Kovač nemilosrdno ušao u pripovijest našeg vremena, u sudbinsku pripovijest u kojoj glavni junak tone sve niže da bi konačno sasvim potonuo odbijajući prilagoditi se zločinačkom dobu. Na malom prostoru zatvorske sobe, prepleću se i sudaraju obične ljudske sudbine, običnih mahom sitnih kriminalaca. Sve je u početku naizgled naivno i bezazleno poput glavnog junaka, nekadašnjeg džepara nadimkom Isus, ali iza te prividne naive, iz svih kutova priče pomalja se duboki unutrašnji ljudski mrak čiji taoci postaju jednako osuđenici kao i njihovi čuvari. Osnovne značajke Kovačeva dramskog talenta pokazuju se u autentičnom životnom dijalogu, sposobnosti da u nekoliko situacija "ulovi" lik, u dragocjenom osjećaju za dvoznačnost svake situacije (tragično je komično, a komično tragično).

Filip David